O NOVOM SADU

Gledano sa Fruške Gore Novi Sad se lagano i opušteno razleže po Panonskoj niziji i otvara svoja vrata svim posetiocima.

To je panonski grad bogat tradicijom i kulturom i u kom uspeva i čuva se sve, a najbolje je sačuvan opušteni karakter ljudi. Novi Sad, glavni grad Autonomne Pokrajine Vojvodine, se odlikuje multikultularnošću i njega krase brojne građevine različitih arhitektonskih stilova. U ranijim vremenima, a i danas u njemu se nalaze neke od temeljnih institucija srpske kulture i nauke: Matica Srpska, Srpsko narodno pozorište, Sterijino pozorje, Novosadski univerzitet i brojne druge. Osim toga Novi Sad se može pohvaliti epitetom, kao retko koja evropska destinacija, multinacionalne, multikulturalne i multikonfesionalne prestonice. U ovom gradu razlike i različitost se shvataju kao prednosti. U korist ovoj tvrdnji govori i rad Novosadskog pozorišta – Újvidéki Színház, kao i katedre na Novosadskom univezitetu specijalizovane za održavanje nastave na jezicima nacionalnih manjina ili su njihovom izučavanju namenjene.

Takođe, Novi Sad predstavlja i grad nauke i umetnosti. Na Novosadskom univerzitetu se nalazi devetnaest fakulteta sa specijalizovanim katedrama za sve oblasti nauke i umetnosti.

Pored veoma brojne novosadske omladine koja studira u svom gradu, na Novosadski univerzitet dolazi i veliki broj studenata iz cele Srbije, kao i iz inostranstva. Osim toga, u gradu su brojni muzeji i galerije i u njima se stalno smenjuju razne izložbe i postavke. Skoro svake nedelje se otvara neka nova izložba ili se menja neka od stalnih postavki u muzejima. Jednostavno je nemoguće, a da se ne spomenu Muzej Vojvodine, Muzej Grada Novog Sada, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Galerija Matice Srpske, Spomen zbirka Pavla Beljanskog, Spomen zbirka Rajka Mamuzića itd. Sve ove institucije kulture u kojima se čuva veoma bogato kulturno nasleđe privlače veliki broj turista, kao i domaćeg stanovništva.

Svakako značajna stavka u životu stanovnika Novog Sada je i sport. Na teritoriji grada i u njegovoj okolini se nalaze brojni tereni za razne sportove. Karakteristično za Novi Sad su i neki sportovi koji se igraju samo ovde. Jedan od takvih sportova je i tenis glavom, koji je glavna razbibriga na plažama u toku letnjih meseci. Osim toga, i Dunav stvara mogućnost da se Novosađani u toku toplih letnjih dana zapute na vodu i uživaju u nautičkim spotovima, kao što su jedrenje, veslanje kanuom, skijanje na vodi, džet ski, ili pak da se opušteno vozikaju čamcima. Takođe, Novi Sad je jedan od najznačajnijih sportskih centara u Vojvodini, sa predstavnicima u premijernom rangu takmičenja u gotovo svim sportovima. Jedan od najpopularnijih sportova u Novom Sadu je odbojka, mada ni ostali sportovi ne zaostaju mnogo u popularnosti, masovnosti i posećenosti.

Još jedna karakteristika Novog Sada i Novosađana je da vole da se vesele i proslavljaju, tako da gotovo nema meseca u godini kada se ne organizuje nekakva značajna manifestacija. Savakako jedna od najpoznatijih i najposećenijih je EXIT Summer noise festival, koji se održava svake godine u julu na Petrovaradinskoj tvrđavi.

Pored ove manifestacije ne smeju se zaboraviti ni Festival uličnih svirača, Sterijino pozorje, Zmajeve dečije igre, Novosadsko proleće, Tuneli svetlosti, Noć muzeja, kao i brojne druge. Sve ove manifestacije su veoma posećene i odišu duhom Novog Sada i opuštenom atmosferom.

Na kraju treba reći da u Novom Sadu živi oko 400 hiljada stanovnika i da gledano sa ekonomske strane on predstavlja jedan od najperspektivnijih gradova, ako ne i najperspektivniji, Srbije za budući ekonomski razvoj.

Trovekovna tradicija ovog grada je nešto čime se njegovi stanovnici ponose, a njeni koreni se mogu videti na svakom koraku kako zrače. Ovo je jedno od retkih mesta gde je moguće živeti i mirno i dinamično, u gradu po meri čoveka. U ovom vremenu užurbanosti i savremenih komunikacija Novi Sad i Novosađani su uspeli da sačuvaju svoj opušteni duh, ravničarski mir i ljubaznost. Ovo je grad čiji stanovnici uvek imaju kade, ali uvek stignu na vreme.

ISTORIJA GRADA

U podnožju Fruške Gore, u senci Petrovaradinske tvrđave (Gibraltara na Dunavu) i na obalama Dunava nalazi se Novi Sad, grad sa istorijom dugom nešto više od 300 godina.

On je počeo da se gradi na 1255.-om kilometru toka Dunava. Novi Sad se u spisima prvi put spominje 1694. godine, samo dve godine nakon početka gradnje Petrovaradinske tvrđave. Bez obzira na ovako relativno kratku istoriju samog grada, ovaj prostor ima veoma dugu i zanimljivu prošlost, koja obuhvata brojne narode i kulture. Na ovom mestu gde se približavaju i sastaju tri reke, Dunav, Tisa i Sava, sučeljavale su se kulture Istoka i Zapada, pravoslavlje, katoličanstvo i islam, i samim tim su ovde utočište našle brojne etničke i verske grupe. Ovaj prostor su naseljavali i posećivali brojni narodi. Pored Rimljana tu su bili i Gepidi, Huni, Avari, Sloveni, Germani, Mađari, Vizantijci i Turci. Prvu tvrđavu na petrovaradinskoj steni su podigli Rimljani. Ovu tvrđavu su obnovili Mađari, a dalju brigu o njoj su preuzeli Turci. U 17. veku, nakon proterivanja Turaka, Austrougarski vladari su počeli gradnju mostobrana na levoj, močvarnoj strani Dunava, naspram tvrđave. Oko ovog fortifikacijskog objekta je nastalo naselje trgovaca, zanatlija i vojnika. Ovo naselje je prvo nazvano Racko (Srpsko) selo, dok je kasnije nosilo naziv Petrovaradinski šanac.

Nakon ratova početkom 18. veka, kada je došlo do povećanja naselja, građani željni slobode su uspeli, uz finansijski otkup od 80.000 forinti, da od carice Marije Terezije izdejstvuju status slobodnog kraljevskog grada, pod imenom Novi Sad. Tako Novi Sad nosi status grada od 1. februara 1748. godine.

sr_RSСрпски језик